Zeljeznicar

Dobrodošli na moj blog

29.05.2009.

slike....

http://www.fkzeljeznicar.ba/slike/theManiacs/theManiacs1.jpg



http://themaniacs.org/tm87/images/stories/logos/udruzenje.png




http://profile.ak.facebook.com/object3/1273/68/n90436450703_1126.jpg
http://img356.imageshack.us/img356/4773/bijelapodlogaplavigrb5ky.gif









volimtezeljo.jpg image by Sarajka17





http://i18.tinypic.com/7y51p1v.jpg

29.05.2009.

I KADA DOĐU TŠKI DANI

KADA DOĐU TEŠKI DANI
I KADA TI LOŠE KRENE
DIGNI POGLED KA TRIBINI
UGLEDAT ĆEŠ TAMO MENE

I DOK DRUGI TRAŽE MANE
I SERU SA DRUGE STRANE
S JUGA SE PJESMA ORI
BORI SE ŽELJO BORI

I KADA STANE SRCE MOJE
I BOG MI SKLOPI OČI
ZAKUCAT ĆE BAR JOŠ JEDNOM
I S NEBA ĆE ZATE DOĆI

DOŽIVJETI MOŽDA I NEĆU
DA PROĐEŠ U FINALE
I DA VELIKOG REALA
POBJEDIŠ NA PENALE

29.05.2009.

THE MANIACS

Otkako je osnovan, Fudbalski klub "Željezničar" je uvijek imao podršku velikog broja navijača. Tako je bilo kad se pobjeđivalo i kad se gubilo, navijači Željezničara bili su dvanaesti igrač ovog tima.
Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina počinju se osnivati navijački gangovi. Na stadion Grbavicu, i na gostovanja, sa Željezničarom je išao veliki broj navijača. Uvijek na "jugu" bili su najvatreniji navijači ovog kluba, a osamdesetih godina počinju grupno dolaziti na stadione. Bilo je nekoliko grupa koje su nosile naziv: Joint Union, Blue Tigers, Bistrik Boys te skupine navijača iz svih dijelova grada kao i iz cijele Bosne i Hercegovine.
Ono što se sigurno može tvrditi: Željezničar ima najbolje, najbrojnije i najvatrenije navijače u Bosni i Hercegovini.
U proljeće 1987. godine sve grupe navijača postaju jedno, pod imenom Manijaci.
Najveći fanovi Tarik Handžic-Žuti, Adil i Adnan Mahmutović-Java, rahmetli Dževad Begić-Đilda, Faruk Džanko, Kemo Mostarac i mnogi drugi sastali su se i formirali Manijake.
Već trinaest godina uvijek uz svoj klub, Manijaci daju podršku svojim prvotimcima i bez obzira na pobjede i poraze na Grbavici je uvijek najviše navijača, u poređenju sa posjetama na ostalim stadionima u BiH.
O Manijacima bi se mogle ispričati mnogobrojne priče a kad ih pitate nešto o Željezničaru, oni jednostavno kažu: "Za Željezničar se ne navija, Željezničar se voli".
Da zaista vole svoj klub, Manijaci su dokazali bezbroj puta.
Povodom osvajanja prve šampionske titule, u sezoni 1971/72, komponovana je prva Željina pjesma (kasnije će postati prava, prepoznatljiva himna), pjesma "Željinih navijača".
Pored nje komponovana je i manje poznata "Željina svečana pjesma". Obje su objavljene na tzv. ploči singlici.

29.05.2009.

HISTORIJA MANIJAKA

Najvatreniji navijaci NK "Zeljeznicar", poznati kao Manijaci spadaju u sami vrh navijackih grupa u BiH. Tu tradiciju pronose jos iz bivse drzave gdje su svrstavani u drugu kvalitativnu grupu zajedno sa "Hordama zla", "Armadom", i "Red Firm". Ime pod kojim su poznati nose od kraja osamdesetih godina, ali bi bilo pogresno smatrati da je to pocetak vatrenog navijanja na Grbavici.

U sampionskoj sezoni, "Zelje", 1971/72, navijaci su svoj klub pratili sirom zemlje, a vrhunac je bio na stadionu "JNA" kada je u zadnjem kolu ovjerena titula. Po povratku u Sarajevo napravljen je tzv."karusel", tj. cijelu noc su po gradu kruzili automobili okiceni zastavama, uz neizbjezno sviranje svim raspolozivim sredstvima (trube, automobilske sirene i sl.). Nakon godina uspjeha, doslo je do smjene generacija u ekipi pa je "Zeljo" dospio i do Druge savezne lige, ali ni tada navijaci nisu napustili plave. Prosjek posjete na utakmicama u Sarajevu bio je blizu 10.000 gledalaca.

U to vrijeme najvatreniji su se na Grbavici okupljali na brdu iznad juzne tribine (tada jos nije bio dogradjen gornji dio juga na kome se "Manijaci" danas nalaze). Po povratku u drustvo najboljih postepeno je stvaran jak tim, a 1981. je "Zeljo" stigao do finala kupa. Utakmica je privukla oko 60.000 gledalaca sto je bila najveca posjeta na jednoj finalnoj utakmici (izuzev onih koje su igrali klubovi iz Beograda). Vise hiljada navijaca plavih je stiglo na "Marakanu", a smjestili su se na istocnoj tribini stadiona ("Velezovi" su bili na zapadu). Uprkos gromoglasnoj podrsci "Zeljo" je izgubio (2:3), ali je ova utakmica bila povod za mnoge da se u odabiru kluba opredjele za "Zeljeznicar".

U prvoj polovini osamdesetih godina atmosfera na Grbavici se donekle razlikovala od ove danasnje (inace je navijacki trend u to vrijeme izgledao malo drugacije). Cijenile su se zastave na kopljima (na Grbavici je tada kao najveca slovila ona plavobijela na kojoj je bila nacrtana lokomotiva sa vagonima koja je predstavljala "Zeljin voz"), a atmosferu su stvarale i brodske sirene montirane na pumpe automobilskih gima, te cegrtaljke, zvona, pistalljke. Navijalo se na svim utakmicama, a posebno su se cijenili susreti sa timovima "velike cetvorke", "Velezom" i naravno gradski derbi protiv "Sarajeva" . Za tu utakmicu se spremalo mjesecima, atmosfera na stadionu je dovodjena do usijanja, a obicaj je bio da se nakon pobjede organizuje pohod navijaca kroz grad do Bascarsije gdje se sve zavrsavalo pred jednom slasticarnom ciji je vlasnik bio vatreni navijac komsija sa Koseva.

Jedne prilike, u novembru 1982.godine nakon utakmice na Grbavici (1:0 za "Zelju") na celu kolone je isao transparent na koji je postavljena ranije postavljena i odstampana saljiva smrtovnica posvecena bordo timu. Najsvijetliji trenuci su dozivljeni u sezoni 1984/85 kada je tim sa Grbavice uspjesno nastupao u kupu UEFA. Na Grbavici su tada vidjani transparenti navijaca van Sarajeva, iz sredine gdje je "Zeljo" tradicionalno imao veliki broj navijaca (Konjic, Travnik, Kiseljak, mala Gornja Dobostica kod Lukavca, a podrska je pruzana i od strane uprave, igraca i navijaca NK "Urania" iz baske Vode). Inace "Zeljo" je uvijek imao svoju publiku i u Tuzli, Zenici, Mostaru, Rijeci, Ljubljani, a pred rat je u Novom Sadu egzistirala jedna grupa od oko pedesetak "Manijaka". Navijaci "Zelje" su i pjesmama opjevani-"Pjesma Zeljinih navijaca" iz sedamdesetih, koja se i danas emituje prije svake utakmice na Grbavici, te "Zeljo to je moj tim" sarajevske grupe "Bombaj stampa".

U drugoj polovini osamdesetih dolazi do vece organizacije najvatrenijih navijaca, i oni tada daju sebi ime "The Maniacs". Osim ove grupe stvaraju se i "Blue Tigers" i "Joint Union", te jos nekoliko manjih grupa ali svi oni sacinjavaju maticnu grupaciju "Manijaka". Pocinje izrada navijackih vezenih salova sa imenom grupe (sal "Joint Union" je uzivao veliko postovanje i na tribinama sirom tadasnje Jugoslavije), nabavka pirotehnickih sredstava-bakljada na utakmici protiv "C.Zvezde" u jesen 1990.godine je bila dotada najveca u BiH, a putuje se organizovano na gostovanja sa klubom.

Tokom rata je Grbavica ostala na okupiranoj teritoriji, drvena zapadna tribina je zapaljena a oko samog stadiona su se vodile zestoke bitke. U srcu svakog "Manijaka" je bilo samo jedno-kada ponovo na Grbavicu. Po reintegraciji Sarajeva stadion je zatecen u losem stanju, ali su uprava i navijaci prionuli na posao, te je kako-tako stadion osposobljen za utakmicu protiv "Sarajeva" na, za Sarajevo simbolican datum drugog maja 1996. Tesko je opisati izraz na licima "Manijaka" tokom te antologijske utakmice. Mjesavina nevjerice, tuge ali i neizmjerne radosti sto su ponovo na svojoj Grbavici.

29.05.2009.

nasa himna

Naprijed Željo, četo plava
Nek se čuje tvoja slava
Nek se čuju sve sirene
Kad mašina tvoja krene

Refren:
Mi smo Željini, Željo je naš
Mi smo Željini, Željo je naš
Mi smo Željini, Željo je naš
Naš naš naš

Staro, mlado svako želi
S tobom slavu da podijeli
Sa zelenog polja tvoga
Nema ništa za drugoga

Refren:
Mi smo Željini, Željo je naš
Mi smo Željini, Željo je naš
Mi smo Željini, Željo je naš
Naš naš naš


Naprijed složno nek se ori
Jer se Željo srcem bori
Navijači zapjevajmo
Za svog Želju navijajmo

Refren:
Mi smo Željini, Željo je naš
Mi smo Željini, Željo je naš
Mi smo Željini, Željo je naš
Naš naš naš

29.05.2009.

malo zeljinih slika

http://www.blogger.ba/slike/logo.88075.jpghttp://2.bp.blogspot.com/_vi9X3pVVD-g/Rj7GcP89QlI/AAAAAAAADpc/OjN4Z0dpSb8/s320/theManiacs2.jpghttp://www.leksikon-yu-mitologije.net/files/aaa%5B1%5D.jpghttp://i36.tinypic.com/i4376c.jpghttp://sportin.ba/SlikeVijesti/kvarner-zeljo.jpghttp://www.salovi.com/galleries/public/salovi/fk_zeljeznicar.jpg

29.05.2009.

HAJMO ŽELJOO SAMO NAPRIJED NAVIJAMO ZA TEB


Tradicija

Dvije godine poslije završetka Prvog svjetskog rata, u jesen 1920. godine, radnici željezničke radionice u Sarajevu pokrenuli su inicijativu za formiranje fudbalskog kluba koji je dobio ime Željezničar. Prvi je tu ideju za formiranje kluba svojim kolegama predložio Dimitrije Dimitrijević. Sredinom jula 1921. godine, podnesena je molba Sarajevskom podsavezu za primanje Željezničara kao punopravnog člana podsaveza. Kako bi bio primljen u podsavez, Željezničar je trebao odigrati dvije utakmice i mečevi su dogovoreni sa ekipama SAŠK-a i Sarajevskog ŠK. Prvu zvaničnu utakmicu Željezničar je odigrao sa SAŠK-om 17. 09. 1921. godine i izgubio sa 5:1. Prvi gol u historiji kluba dao je Dimitrije Dimitrijević. Dan nakon ovog susreta odigran je meč sa Sarajevskim ŠK i Željezničar je ponovo bio poražen, ali ovog puta sa 2:1. Ono što je bilo najvažnije 19. 09.1921. godine, Željezničar postaje punopravni član saveza.
Prvu prvenstvenu utakmicu odigrao je 02.10.1921. godine sa ekipom ŠPARTE, a rezultat je bio neriješen 1:1. Bili su to počeci kluba, koji je evo nakon osam decenija postojanja, postao jedan od najboljih i najorganizovanijih timova u BiH.
Kroz svoju historiju Željezničar je doživljavao uspone i padove. Stekao je mnogobrojne simpatije ljubitelja fudbala, a ono što se sigurno može reći je da Željezničar ima najbolje navijače u BiH.
Poslije prijema u Sarajevski podsavez pet narednih godina ekipa se takmiči u drugom razredu da bi u sezoni 1926./27. Željezničar postao član prvog razreda Sarajevskog podsaveza. U ovom rangu takmičenja ostaje sve do početka Drugog svjetskog rata, tačnije do 1941. godine. Poslije završetka rata, dolazi do reaktiviranja kluba koji odmah nastavlja takmičenje.
U sezoni 1945./46., Željezničar se takmiči u prvenstvu grada Sarajeva i u konkurenciji tri ekipe osvaja prvo mjesto.
Samo godinu dana kasnije, u kvalifikacijama, Željezničar postaje član Prve savezne lige Jugoslavije. U to vrijeme nastaju veliki problemi, jer se od strane Fiskulturnog saveza BiH vrši pritisak na Željezničar kako bi svoje igrače ustupio fudbalskom klubu Torpedo. Sedam igrača prelazi u Torpedo i u klubu nastaje kriza.
Od 1947. godine pa u narednih šesnaest godina tim se takmiči u prvoj, drugoj, republičkoj i podsaveznoj ligi.
Već od 1962. godine, ekipa postaje stabilan prvoligaš i počinje stvarati generacije fudbalera koji će ostvariti najbolje rezultate.
Prvi značajniji uspjeh na euro-sceni napravljen je u sezoni 1968./69. u Srednjoevropskom kupu. Željezničar je uspio doći do polufinala a u prethodnim mečevima savladao je ekipu Honveda iz Mađarske, potom Banjik dok je u polufinalu izgubio od Union Teplica, ekipe koja je također iz bivše Čehoslovačke. U prvom susretu u Sarajevu bilo je 1:1 da bi u gostima Željezničar izgubio sa 2:1.
U sezoni 1970./71., Željezničar postaje vicešampion bivše Jugoslavije sa 45 bodova. Hajduk je te sezone bio prvak sa 49 bodova. Izlazak na evropsku scenu donio je izuzetno dobre rezultate. Naime, Željezničar se takmičio u kupu UEFA i uspio je doći do četvrtfinala. Pobjede nad belgijskim Brižom, italijanskom Bolonjom i škotskim St. Džonstonom bile su ravne podvigu, ali u četvrtfinalnom meču Željezničar je izgubio od mađarskog Ferencvaroša na penale.
Da nisu slučajno ostvarili tako dobre rezultate, kako na međunarodnoj sceni tako i u prvenstvu, fudbaleri Željezničara pokazuju već naredne sezone kada postaju šampioni Jugoslavije. U posljednjem kolu te sezone savladan je Partizan u Beogradu sa 4:0. Bilo je to 15. juna 1972. godine, šampionsku generaciju sačinjavali su: Janjuš, D. Kojović, Bećirspahić, Bratić, Katalinski, Hadžiabdić, Jelušić, Janković, Bukal, Sprečo i Deraković. Tokom te sezone još su igrali: S. Kojović, Hrvat, M. Radović, Ibrahimović i Rodić. Trener te sjajne generacije fudbalera bio je Milan Ribar sa pomoćnicima Kulovićem i Požegijom. Željezničar se popeo na sam vrh jugoslovenskog fudbala, a ekipe Partizana, Dinama, Crvene Zvezde, Hajduka dobile su velikog konkurenta.
Teški trenuci u ekipi ponovo nastaju u sezoni 1977./78. godine kada Željezničar seli u niži rang takmičenja, ali se u narednoj sezoni ponovo vratio u elitno društvo.
Novi veliki uspjeh ostvaruje se 1981. godine kada tim sa Grbavice dolazi do finala kupa bivše države i u finalnom meču gubi od mostarskog Veleža sa 3:2. Susret se igrao na stadionu Marakana, 24.05.1981. godine pred oko 50.000 gledalaca. Oba gola za Željezničar postigao je Mehmed Baždarević. U finalu kupa igrali su: Njeguš, Berjan, Lušić, Ćilic, Bahtić, Odović, Paprica, Baždarević, Nikić, Grabo, Komšić, Saračević i Vlaški. Na klupi su još bili Arnautović, Baljić, Ivanović, Ćuric i N. Pehlivanović.
U Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije nastupa sve do početka agresije na BiH, tačnije do 1992. godine. Najveći uspjeh na euro-takmičenju i u svojoj historiji uopšte, Željezničar ostvaruje u sezoni 1984./85. kada se uspijeva plasirati u polufinale kupa UEFA. Tu utakmicu ljubitelji fudbala u bivšoj državi, a posebno navijači Željezničara, dugo ce pamtiti. Mađarski Videoton je u prvom meču bio bolji od Željezničara pobijedivši sa 3:1. U uzvratnom susretu na Grbavici Željezničar je imao povoljan rezultat od 2:0 sve do 90 minute kada igrač Videotona, Čuhaji, postiže pogodak i na taj način svom timu obezbjeđuje plasman u finale kupa UEFA. Generaciju koja je ostvarila ovaj uspjeh predvodio je najbolji trener sa ovih prostora Ivica Osim a ekipu su sačinjavali: Škrba, Berjan, Baljić, Šabanadžović, Komšić, Ćilic, Bahtić, Ćurić, Paprica, Baždarević, Škoro, Mihajlović, Samardžija i Nikić.
Teške godine po klub bile su, svakako, od 1992. do 1995. godine kada je trajala agresija na našu zemlju, jer se rad ekipe odvijao u izuzetno teškim uslovima, a stadion Grbavica je bio nedostupan za treniranje. Poslije završetka rata u našoj zemlji Željezničar nastavlja takmičenje u Premijer ligi BiH.
Epitet šampiona ponio je u sezoni 1997./98. godine kada je u finalu play off-a savladao vječitog rivala, tim Sarajeva sa 1:0, pogotkom Hadisa Zubanovića u poslednjim minutama utakmice. Titula šampiona je osvojena pod dirigentskom palicom Envera Hadžiabdića a u ekipi su igrali: Gušo, Hurić, Burek, Pehlivanović, Kunić, Biščević,Mulaosmanović, Buljubašić, Fatić, Gredić, S. Žerić, Šopović, Zubanović i Vazda. Iste godine ova generacija osvaja još jedan vrijedan trofej, Superkup. Utakmica Superkupa igrala se na stadionu Grbavica ponovo između gradskih rivala Željezničara i Sarajeva. Željezničar je te iste godine osvojio prvenstvo, a Sarajevo kup BiH. U tom susretu Željezničar je slavio ubjedljivu pobjedu od 4:0. Treba svakako naglasiti plasman u finale i polufinale kupa BiH 1997. odnosno 1998./99. godine.
U sezoni 1999./2000., Željezničar zauzima prvo mjesto na tabeli sa izglednim šansama da ponovo dođe do šampionske titule.
U sezoni 1999./2000. FK "Željezničar" osvaja titulu KUP-a BiH, kada u finalnoj utakmici na stadionu "Grbavica" pobjeđuje ekipu Slobode iz Tuzle rezultatom 3:1 (Žerić, Muratović, Mekić). Kao osvajač KUP-a BiH, FK "Željezničar" u okviru KUP-A UEFA igra protiv Poljskog protivnika Wisle (0:0 i 3:1) – pa u konačnom rezultatu 3:1 Wisla prolazi dalje.
U sezoni 2000./2001. dolaskom Amara Osima na čelo Stručnog štaba FK "Željezničar" osvaja obje titule. Iz tog perioda pamtiće se i veličanstvena proslava ispred Vječne vatre u Sarajevu. Takođe će se pamtiti i pobjeda u finalu KUP-a BiH nad gradskim rivalom Sarajevom od 3.2, a golove za Željezničar dali su Alihodžić (2) i Muharemović. Te godine se FK "Željezničar" po prvi put kao predstavnik Bosne i Hercegovine kvalifikuje u najelitnije klupsko evropsko takmičenje UEFA Ligu prvaka. U prvom kvalifikacionom krugu Lige prvaka Željezničar igra protiv Levskog iz Bugarske. U prvoj utakmici odigranoj u Sofiji Levski pobjeđuje Željezničar sa 4.0, a u revanš utakmici u Sarajevu bilo je za Levski sasvim dovoljno 0:0 za prolaz u dalje takmičenje. A Željezničar i naredne godine nastavlja sa dominacijom u nacionalnom prvenstvu.
U sezoni 2001./2002. Željezničar je ponovo šampion, a u KUP- u dolazi do finala gdje od gradskog rivala Sarajeva gubi titulu pobjednika KUP-a sa rezultatom od 2:1 u korist Sarajeva, a gol za Željezničar postiže Gredić.
Potom nastupa Željin pohod po Evropi, gdje će ga u nastojanjima da uđe u grupnu fazu takmičenja UEFA Lige prvaka zaustaviti slavni Newcastle iz Engleske.
FK "Željezničar" – UEFA Liga Prvaka:
Željezničar – Akranes (3:0-1:0)
Lillestrom – Željezničar (0:1-0:1)
Željezničar – Newcastle (0:1-0:4)
Ispadanjem iz trećeg kruga kvalifikacija za Ligu Prvaka FK "Željezničar" se plasira u I kolo KUP-a UEFA, gdje za protivnika dobija FC Malaga (Španija), međutim da je bilo malo više sportske sreće FK "Željezničar" plasirao bi se dalje jer je u prvoj utakmici odigranoj u Sarajevu rezultat bio 0:0, a u revanš utakmici Malaga na početku utakmice iz penala postiže gol, što je ispostaviće se, bio i konačan rezultat utakmice.
U sezoni 2002/2003 Željezničar je viceprvak BiH i osvajač KUP-a BiH, te se plasira u pretkolo KUP-a UEFA, gdje je voljom žrijeba izvukao ekipu Anorthosis (Kipar). Prva utakmica se igra 14.08.2003. godine u Sarajevu a revanš 28.08.2003. na Kipru. Takmičenje u ovoj sezoni ostaće zapamćeno i po tome što se odvija na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine.
U sezoni 2003./2004. još jednom je Željezničar fenomenalno odigrao drugi dio sezone i došao do drugog mjesta u koje ni najsmjeliji prognozeri nisu iskreno vjerovali. Gotovo ista ekipa, igrački možda čak i slabija u odnosu na jesenji dio, pokazala je pravo lice našeg kluba i izborila plasman na evropsku scenu. Na konačnoj tabeli zauzeli smo drugo mjesto sa 59 osvojenih bodova, dva boda iza prvoplasiranog Širokog Brijega, a tri ispred Sarajeva i Leotara. Poslije jesenje polusezone smo bili na osmom mjestu sa 22 boda. Bili smo najefikasniji tim u Premijer ligi sa čak 67 golova ili 2,23 po utakmici.
U sezoni 2004./2005. Željezničar je završio na 2. mjestu na tabeli Premijer lige, ali usljed neispunjavanja uslova za UEFA licencu nije igrao u Evropi. Ova sezona ujedno se smatra i najneuspješnijom od osvajanja prve titule prvaka 1998. godine. U ovu sezonu Željezničar ulazi odlučan da ostvari što bolji rezultat u Prvenstvu, te da ispuni uslove za dobijanje licence za evropska takmičenja, do kojih namjerava doci preko Kupa BiH.

Seniorski tim Fudbalskog kluba "Željezničar" u proteklim godinama ostvario je niz uspjeha. Iako su svi fudbaleri stasavali u najgorem periodu kada je trajala agresija na BiH, kada nisu postojali uslovi treniranja, rad u klubu se nije prekidao. U ratnim vremenima ekipa se okupljala po prohladnim salama bez osnovnih uvjeta za rad, ali sa velikom željom da se klub održi u funkciji. Treba napomenuti da je tokom agresije na BiH stadion Grbavica bio nedostupan igračima i da je pretrpio velika oštećenja. U potpunosti je uništena zapadna tribina, a teren se nije održavao četiri godine.
Pod granatama i snajperskim mecima, igrači Željezničara su dolazili na treninge što je u poslijeratnom vremenu rezultiralo nizom uspjeha. Poslije završetka rata bilo je mnogo obaveza pred rukovodstvom kluba: sanirati oštećeni stadion, opremiti ekipu, krenuti iz početka, jer se klub počeo dizati iz pepela.
Prvo državno prvenstvo BiH igrano je u okviru kvalifikacionih turnira u četiri grada a prve dvije iz grupa igrale su u finalnom turniru. Željezničar je u okviru sarajevske grupe uspio izboriti drugu poziciju što ga je odvelo na završni turnir koji je igran u Zenici. Desetine sati vožnje je trebalo ekipi da iz opkoljenog Sarajeva dođe do Zenice. I pored svih teškoća "Željezničar" je uspio u završnici zauzeti četvrto mjesto.
29.05.2009.

xD xD

Hocu i ja u EVROPU place mami pitar mali,
sto me rodi nesretnoga,sto me odmah ne pobaci,jer
dozivjet nikad necu da budemo mi prvaci.
Sto me majko ti nauci da zavolim bordo boju,zar
da zeljo godinama unistava mladost moju.
Ostaricu necu znati sta je radost sampiona,uvijek
tuzan vracat cu se sa kosevskog stadiona.
Kako majko da provedem ovaj zivot u veselju???
LAKO SINE,PUSTI PAPKE I NAVIJAJ TI ZA ZELJU!!!!!!
============================================
============================================
Gdje cu majko sad na utakmicu?U vogoscu ili hrasnicu??
Mozda cemo igrat u Doglodima cujem tamo dobar teren ima.
Na otoci stadion je gradski sa OLIMPIKOM djelit cemo bratski,
cini mi se sve da sanjam ruzno na kosevo stalno gledam tuzno.
Nema tamo vise utakmice,jadna majko sad smo izbjeglice,nema
nama tamo vise ici,ko zna majko dokle cemo stici.
Dokle majko ova ponizenja,da li za ovo ima rjesenja??
SINE DRAGI BRISI SUZE S LICA,TU JE ZELJO,TU JE GRBAVICA.

29.05.2009.

da se predstavim

Zovem se Ajla .... Imam 14 god VII sam razz.... vatreni sam navijac zeljeznicara toliko od mene za ovaj put......


<< 05/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

himna nasa
Naprijed Željo, četo plava
Nek se čuje tvoja slava
Nek se čuju sve sirene
Kad mašina tvoja krene

Refren:
Mi smo Željini, Željo je naš
Mi smo Željini, Željo je naš
Mi smo Željini, Željo je naš
Naš naš naš

Staro, mlado svako želi
S tobom slavu da podijeli
Sa zelenog polja tvoga
Nema ništa za drugoga

Refren:
Mi smo Željini, Željo je naš
Mi smo Željini, Željo je naš
Mi smo Željini, Željo je naš
Naš naš naš


Naprijed složno nek se ori
Jer se Željo srcem bori
Navijači zapjevajmo
Za svog Želju navijajmo

Refren:
Mi smo Željini, Željo je naš
Mi smo Željini, Željo je naš
Mi smo Željini, Željo je naš
Naš naš naš

xd Xd xD
Hocu i ja u EVROPU place mami pitar mali,
sto me rodi nesretnoga,sto me odmah ne pobaci,jer
dozivjet nikad necu da budemo mi prvaci.
Sto me majko ti nauci da zavolim bordo boju,zar
da zeljo godinama unistava mladost moju.
Ostaricu necu znati sta je radost sampiona,uvijek
tuzan vracat cu se sa kosevskog stadiona.
Kako majko da provedem ovaj zivot u veselju???
LAKO SINE,PUSTI PAPKE I NAVIJAJ TI ZA ZELJU!!!!!!
============================================
============================================
Gdje cu majko sad na utakmicu?U vogoscu ili hrasnicu??
Mozda cemo igrat u Doglodima cujem tamo dobar teren ima.
Na otoci stadion je gradski sa OLIMPIKOM djelit cemo bratski,
cini mi se sve da sanjam ruzno na kosevo stalno gledam tuzno.
Nema tamo vise utakmice,jadna majko sad smo izbjeglice,nema
nama tamo vise ici,ko zna majko dokle cemo stici.
Dokle majko ova ponizenja,da li za ovo ima rjesenja??
SINE DRAGI BRISI SUZE S LICA,TU JE ZELJO,TU JE GRBAVICA.

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
6023

Powered by Blogger.ba